Lovro Tomašković

Lovro boluje od SMA-e (spinalna mišićna atrofija). Unatoč bolesti on je vrlo veseo, otvoren dječak koji razumije kao i svako drugo zdravo dijete.

Lovro je rođen 01.09.1999. potpuno zdrav s ocjenom ap. 10/10. Normalno se razvijao do 4,5 mjeseca kad smo primijetili prve znakove bolesti. U nekoliko navrata napravljene su obrade radi utvrđivanja dijagnoze, no ona nije dokazana, samo klinička slika ukazuje na SMA-u.

Sa 1,5 god. on je mogao sjediti (kratko), govoriti, jesti žlicom. Nikad nije prohodao. Sa 2 god. je hospitaliziran zbog poteškoća u disanju i ubrzo završava na aparatu za disanje (respiratoru) preko tubusa. Zbog dugog boravka na respiratoru i nemogućnosti odvajanja od njega, po preporuci liječnika, učinjena je traheotomija (otvor na dušniku) i postavljena kanila. Tubus je tada izvađen, a respirator je priključen na rad preko kanile. Zbog lošeg općeg stanja i straha od aspiracije hrane, javile su se smetnje kod hranjenja te je stavljena nazogastična sonda kojom se hrani.

 U bolnici je proveo punih 1,5 god. Šestomjesečnom edukacijom te nabavkom potrebnih aparata (respiratora-potpora disanja, aspiratora-aparata za čišćenje, pulsni-oksimetar, masažer, tlakomjer, koncentrator kisika, boce s kisikom, stetoskop …), poslan je na kućnu njegu.

Od 28.02.2003. nalazi se kod kuće i diše pomoću respiratora, hrani se putem sonde, normalno raste, razvija se, uči i komunicira govorom, koliko mu to bolest dopušta. Kada je u infektu, zatvara se u sebe, ne želi i ne može pričati, žali se da mu je loše, javljaju se strahovi od bolnice. Potrebno mu je dodati kisik, a toaleta dišnih puteva se utrostručuje te ga je potrebno i nekoliko puta dnevno inhalirati i dodavati lijekove u teškim stanjima.

Lovro provodi slobodno vrijeme gledajući crtiće; do svoje 10 godine sam je listao knjige, služio se kompjutorom- igrao različite igrice koje je mogao igrati mišem, a danas mu u svemu pomažemo jer je ruka oslabila do te mjere da je ne može sam pomaknuti. Povremeno odlazi u šetnje, na izlete i kino, koliko mu to zdravstveno stanje i vremenske prilike dopuštaju.

Završio je osam razreda osnovne škole s nastavom u kući. Unatoč svemu, odličan je učenik i voli učiti.

Daljnje školovanje nije moguće zbog nemogućnosti organiziranja srednje škole u kući.

Vrlo je osjećajan, traži puno pažnje, druženja, ljubavi koju uzvraća dvostruko.

Njegova sestra Julija, također je hrabra Kolibrica.